Kako fizička aktivnost utiče na mentalno zdravlje: više od dobrog raspoloženja

Zašto pokret nije važan samo za naše telo, već i za način na koji razmišljamo, osećamo se i suočavamo sa životnim izazovima.

Kada govorimo o fizičkoj aktivnosti, najčešće prvo pomislimo na zdravlje srca, mišićnu snagu, telesnu masu ili kondiciju. Međutim u poslednje vreme se sve češće imamo priliku da čujemo priču o uticaju kretanja na mentalno zdravlje.

Iz ličnog iskustva znam da trening može da bude mnogo više od fizičkog napora. Za mene je to vreme koje izdvajam za sebe, u kome najčešće ćutim, a moje misli se slažu negde u pozadini. Iz teretane često izadjem fizički umorna, ali prihički srećnij, uvek odlučnija i hrabrija. Ne zato što su problemi odjednom nestali, već zato što se kroz vežbanje menja moja perspektiva i način na koji se sa problemima suočavam. Ono što sam prepoznala kroz sopstvenu praksu ima i naučnu osnovu. Redovna fizička aktivnost povezana je sa boljim mentalnim zdravljem, manjim simptomima anksioznosti i depresije, kvalitetnijim snom i boljim kognitivnim funkcionisanjem. To ne znači da je trening univerzalno rešenje za sve izazove sa kojima se susrećemo, ali jeste jako važan deo brige o celokupnom zdravlju. [1]

Psihofizičko zdravlje: telo i um ne funkcionišu odvojeno

Dugo je zdravlje posmatrano kroz pojedinačne sisteme i funkcije organizma. Danas znamo da fizičko i mentalno zdravlje treba razumeti kao celinu, povezane dimenzije našeg celokupnog blagostanja. Stres na primer, se ne zadržava samo na nivou misli i emocija. Može da utiče na naš san, stanje napetosti mišića, energiju, koncentraciju i svakodnevne navike. Istovremeno, nedostatak sna, fizička neaktivnost i dugotrajni zdravstveni problemi mogu dodatno da otežaju emocionalno funkcionisanje.

Upravo zato fizičku aktivnost posmatram kao ulaganje u celinu, a ne samo u izgled ili fizičku sposobnost. Kada treniramo, ne razvijamo samo mišiće i izdržljivost. Postepeno stvaramo i prilike da upoznamo naše reakcije na napor, da vežbamo strpljenje i da izgradimo poverenje u svoju sposobnost da istrajemo.

Za mene je posebno značajno to što trening predstavlja deo dana koji svesno odvajam za sebe. U svetu u kome sam stalno u statusu odgovaranja na razne (tuđe) zahteve, usmerena da donosim odluke i dostupna svima drugima, ovo vreme je postalo važan oblik brige o meni samoj.

Raspoloženje i stres: šta nam govori nauka?

Jedan od najpoznatijih pozitivnih efekata fizičke aktivnosti jeste njen uticaj na raspoloženje.

Tokom kretanja aktiviraju se brojni fiziološki procesi koji učestvuju u regulaciji raspoloženja, odgovora na stres i funkcionisanja nervnog sistema. Efekti nisu rezultat samo jednog hormona ili neurotransmitera, već složene interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. Istraživanja pokazuju da redovna fizička aktivnost može da smanji simptome anksioznosti i depresije. Svetska zdravstvena organizacija prepoznaje fizičku aktivnost kao važnog činioca unapređenja mentalnog zdravlja i opšteg blagostanja. [1] Zašto je to važno u svakodnevnom životu? Pa kada se suočavamo sa zahtevnim, turbulentnim periodom, lako je da nam pažnja ostane usmerena na problem. Vraćamo se istim mislima, analiziramo moguće ishode i pokušavamo da pronađemo rešenje, čak i kada ga u tom trenutku nemamo.

Meni trening omogućava drugačiju vizuru i pruža novi prostor. Dok se usredsređujem na pokret, disanje, tehniku i opterećenje, dobijam predah od svakodnevnih zahteva. U toku vežbanja shvatam da ne moram svaki problem da rešim tokom tog treninga. Ponekad je sasvim dovoljno da izađem iz teretane sa više mira. Drugi važan element jeste osećaj lične efikasnosti, uverenje da mogu da preduzmem određene korake i utičem na deo onoga što mi se događa. Kada redovno vežbam, lakše postavljam ciljeve, pratim napredak i učim da se prilagodim izazovima.

Taj osećaj može da se prenese i izvan teretane. Život nam svima donosi situacije za koje nismo mogli da se pripremimo. Niko nije imun na gubitke, promene, neizvesnost i periode u kojima se naše dotadašnje navike ili planovi menjaju. Fizička aktivnost ne može da ukloni te izazove, ali može da bude jedan od oslonaca koji nam pomaže da kroz njih lakše prođemo.

San, koncentracija i svakodnevno funkcionisanje

Mentalno zdravlje nije samo odsustvo neprijatnih emocija. Ono uključuje i sposobnost da se koncentrišemo, donosimo odluke, učimo, organizujemo dan i odgovaramo na svakodnevne zahteve. Redovna fizička aktivnost povezana je sa boljim kvalitetom sna i pozitivnim ishodima kognitivnog zdravlja. [1] Kvalitetan san je jako važan je za pažnju, pamćenje, regulaciju emocija i oporavak organizma. Ove veze čine važan krug međusobnog uticaja. Kada se dovoljno krećemo, možemo lakše da uspostavimo ritam dana i stvorimo uslove za kvalitetniji san. Kada se bolje odmorimo, često imamo više energije i kapaciteta za kretanje i svakodnevne obaveze. To ne znači da će fizička aktivnost kod svakoga automatski poboljšati san ili koncentraciju. Na njih takođe utiču stres, zdravstveno stanje, radne obaveze, ishrana, životno okruženje i brojni drugi faktori.

Ipak, kretanje je jedna od navika na koju možemo da utičemo i koja može da doprinese širem sistemu brige o sebi.

Da li moramo intenzivno da treniramo da bismo osetili koristi?

Ne. I ovo je jedna od najvažnijih poruka koju želim da istaknem.

Fizička aktivnost nije sinonim za teretanu, podizanje tegova ili intenzivan sportski trening. Ona obuhvata širok spektar aktivnosti i kretanja: šetnju, vožnju bicikla, ples, plivanje, rekreativni sport, rad u bašti i druge aktivnosti koje uključuju pokret. Najbolji izbor je onaj koji odgovara vašim mogućnostima, zdravstvenom stanju, interesovanjima i trenutnom životnom ritmu.

Svetska zdravstvena organizacija odraslima preporučuje 150/300 minuta aerobne aktivnosti umerenog intenziteta nedeljno ili 75/150 minuta aktivnosti visokog intenziteta, odnosno odgovarajuću kombinaciju. Preporučuje se i vežbanje snage koje obuhvata glavne mišićne grupe najmanje dva dana nedeljno. [2 Ove preporuke predstavljaju cilj kojem možemo postepeno da težimo, a ne uslov koji moramo odmah da ispunimo.

Ako trenutno najveći deo dana provodimo sedeći, desetominutna šetnja može biti dobar početak. Takođe ukoliko smo u mogućnosti da umesto sedenja stojimo za radnim stolom, to treba koristiti. Ili ako već imamo redovnu aktivnost u vidu šetnje, možemo dodati vožnju bicikla, plivanje ili trening snage. Ako volimo grupne aktivnosti, ples ili rekreativni sport mogu nam pružiti i priliku za vežbanje ali i za druženje.

Lično sam izabrala trening snage jer mi odgovara način na koji se kroz njega razvijam i fizički i mentalno. Ne očekujem da svi idu ovim putem. Cilj nije da svi treniramo na isti način, već da pronađemo oblik kretanja koji možemo da održimo i koji ima smisla za nas.

Kada fizička aktivnost nije dovoljna?

Ovu temu je jako važno posmatrati odgovorno.

Iako fizička aktivnost može da doprinese mentalnom zdravlju, ona nije zamena za psihoterapiju, medicinsku procenu ili druge oblike stručne pomoći kada su oni potrebni. Ako se već neko vreme suočavamo sa anksioznošću, bezvoljnošću, gubitkom interesovanja, problemima sa spavanjem ili teškoćama koje ometaju svakodnevno funkcionisanje, važno je da razgovaramo sa stručnjakom za mentalno zdravlje ili lekarom. Kod depresije i drugih mentalnih teškoća pristup lečenju zavisi od simptoma, njihove izraženosti, trajanja i individualnih okolnosti. Stručna pomoć može da uključuje psihoterapiju, farmakoterapiju ili kombinaciju različitih pristupa. Fizička aktivnost je jako koristan deo tog pristupa, ali ne sme biti razlog da odlažemo potrebnu pomoć. [3]

Briga o sebi ne znači da sve moramo da rešimo sami. Često je najvažniji korak upravo odluka da potražimo podršku.

Kako da uvedemo više kretanja u svoju nedelju?

Za početak nam nisu potrebni savršen plan, skupa oprema ili velika promena životnog stila. Budimo iskreni, postavimo realan cilj i napravimo prvi korak.

Počnimo od onoga što nam je dostupno.
Odvojimo deset do petnaest minuta za šetnju, izađimo jednu stanicu ranije ili deo puta do posla pređimo peške. Male aktivnosti mogu da budu dobra polazna tačka.

Izaberimo aktivnost koja nam prija.
Ne moramo svi da zavolimo teretanu. Možemo da trčimo, plešemo, vozimo bicikl, plivamo ili planinarimo. Veće su šanse da ćemo održati naviku ako u toj aktivnosti pronalazimo zadovoljstvo i smisao.

Gradimo kontinuitet, a ne savršenstvo.
Neće svaka nedelja biti ista. Nekada ćemo imati više vremena i energije, a nekada manje. Umesto da odustanemo kada ne možemo da ispunimo plan, prilagodimo ga svojim mogućnostima. Doslednost ne znači da svaki put moramo da uradimo maksimum, već da pronalazimo načine da nastavimo.

Za kraj: snaga koju ne vidimo u ogledalu

Za mene trening nikada nije bio samo pitanje fizičkog izgleda. On je postao važan deo načina na koji brinem o sebi i prolasku kroz životne promene. Kada treniram, razvijam fizičku snagu, ali istovremeno stvaram prostor za sebe. Učim da budem strpljiva, da prihvatim proces i da ne očekujem da se bilo šta promeni preko noći. Verujem da fizička aktivnost zaslužuje mesto u našoj svakodnevnoj brizi o mentalnom zdravlju. Ne kao čarobno rešenje, ne kao još jedna obaveza koju moramo savršeno da ispunimo, već kao dostupan i vredan oblik podrške sopstvenom blagostanju.

Ne moramo odmah da promenimo ceo život. Dovoljno je da počnemo da se krećemo.

Izaberite oblik kretanja koji vam prija i napravite prvi korak, bez potrebe da odmah promenite ceo život. Počinje od tebe. Gradi se svaki dan.

Reference:

1. Svetska zdravstvena organizacija (WHO), Physical activity – great for your body, great for your mind.

2. Svetska zdravstvena organizacija (WHO), WHO Guidelines on Physical Activity and Sedentary Behaviour.

3. National Institute for Health and Care Excellence (NICE), Depression in adults: treatment and management.

Ostavi komentar

Socijalne mreže
Prijavi se na novosti

Fitnessrbija © 2026. Sva prava zadržana.

Prijava za stručnjake

Prijavi se i postani deo platforme

Prijava za korisnike

Za one koji žele da krenu